Šef vesele kuhinje

U blizini aerodroma Podgorica, u samom srcu prirode, leži boutique hotel Aria. Prepoznat po svom kvalitetu, stilu i ljubaznosti njegov A la carte restoran dobija sve veći broj kulinarskih priznanja. Međutim, malo ko zna ko je čovjek koji stoji iza gastronomskih dostignuća.

Sjedimo na aperitv baru i čekamo našeg šefa A la carte restorana. Koristeći ulaz za zaposlene hotela Aria, sa besprekorno opeglanom i sređenom uniformom, neopaženo ulazi u kuhinju i u par poteza već su servirana tri dezerta.

‘Da nam razgovor slađe padne’, servira i smješta se u fotelju šef koji je Ariu predstavljao 2007-2008. godine u gastro izazovu u hotelu Splendid, na kojem smo odlikovani od strane Udruženja šefova kuhinje Crne Gore.

Mladi šef, koji je srednju ugostiteljsku školu završio u Podgorici, kaže da ne voli često da mijenja radna mjesta, te svoje kulinarsko umijeće već dugih 12 godina poklanja porodici Vukčević. Kako to dolikuje svakom istinskom šefu, tako se i naš šef Boris Ognjenović najispunjenije osjeća za kuhinjskom radnom površinom, a zadovoljstvo na licima gostiju smatra najvećim priznanjem i nagradom za svoj rad.

Uvijek dobrog raspoloženja, optimističnog duha i razdragane prirode, duhovito nam je odgovorio ko je njegov idol u svijetu gastronomije: ‘Svaka čast Jamie Oliver-u, ali ja nisam za kuvanje na livadi.’ , kroz bezazleni smijeh priča Boris. Kako kolege ističu, pravo je zadovoljstvo dijeliti kuhinju sa njim, gdje u najstresnijim situacijama Boris stvara pozitivnu atmosferu koja pokreće i nadahnjuje.

Još u godinama kada se svi tražmo u nekim ili pronalazimo u svim pozivima, Boris ni pomišljao nije da će jednog dana biti kuvar. Nakon završetka prvog razreda gimnazije, na nagovor svojih roditelja, prekvalifikovao se i krenuo da zalazi u tajne, do tada za njega potpuno nepoznatog, gastronomskog svijeta. Iako smatra da djeca sama svoj poziv trebaju da pronađu i osjete, ovoga puta je zahvalan svojim roditeljima na nagovor, jer je ubrzo i sam shvatio da mu je mjesto među ‘lončićima i zvončićima’.

Voli da kuva podjednako kao što voli i da uživa u ovom dezertu, već pola njega je iščezlo.

‘Volim da spremam ali nemam neko specijalno jelo koje bih izdvojio. Volim svakodnevno eksperimentisanje sa hranom i pripremanje novih recepata.’ Boris pravi stanku, uzima još jednan zalogaj božanstvenog parfait-a i nastavlja, ‘Posebnu pažnju i ono što uvijek izdvajam i naglašavam jesu dekoracija i sofisticirano serviranje jer smatram da vizuelni utisak igra podjednako važnu ulogu kao i sami ukus hrane.’

Iako radi u hotelu Aria i time ima priliku da sprema za razne poznate ličnosti koje tu borave, ističe da mu najveće zadovoljstvo ipak pričinjava ‘kuvanje s ljubavlju dragim prijateljima.’

U restoranu Aria hotela je zastupljena internacionalna, mediteranska i tradicionalna hrana. Ipak, Borisa najviše privlači, našim prostorima još uvijek nova, neotkrivena i pomalo mistična, Azijska kuhinja.

Kulinarstvo je svakako industrija koja se u poslednje vrijeme često i brzo mijenja. Novi trendovi, pažnja na prezentaciju hrane, rukovođenje timovima, odabir jelovnika, zadovoljenje klijenata, održavanje standarda…sve su to slatke muke za Borisa. Kad god mu posao dozvoljava, grabi slobodno vrijeme i posjećuje razna gastronomska dešavanja, okupljanja, seminare ili jednostavno kući za kompjuterom ili u svojoj kuhinji razotkriva one male tajne velikih majstora.

Najveća želja mu je, ona koju svi kuvari ponavljaju sa velikim žarom u sebi, da jednoga dana bude vlasnik uspješno vođenog restorana.

Pročitavši ovu kratku priču-ispovijest, sigurni smo da ćete od sada svaki put kada dođete u naš A la carte restoran, pomisliti na našeg divnog Borisa, koji će biti tu da Vas lično pozdravi ukoliko zaželite.

Borisu ubrzo počinje smjena. Elegantnim pokretima svojstvenim samo majstorima zaljubljenih u svoj posao, skuplja prazne tanjire i smijuljeći se ostavlja nas, poručujući: ‘A sada nešto i da pojedemo.’